Niskoenergetski napici koji se najčešće koriste u dijetalnim gaziranim napicima mogu da pomognu kod mršavljenja, kažu rezultati studije na Univerzitetu u Bristolu, pri čemu se dodaje da je neophodno razrešiti dilemu koja kod potrošača postoji u vezi izborom između zaslađivača i šećera.

U članku objavljenom u časopisu International Journal of Obesity, istraživači, od kojih su dvojica povezana sa sektorom niskonergetskih zaslađivača, kažu da dijetalni napici sa niskoenergetskim zaslađivačima izazivaju oprečna mišljenja kad je reč o uticaju na mršavljenje.

Studija je ispitala dokaze o upotrebi niskokaloričnih zaslađivača – kao što su stevija, sukraloza i aspartam – i njihovom uticaju na kontrolu telesne težine.

„Utvrdili smo značajne dokaze u prilog konzumiranju niskoenergetskih zaslađivača umesto šećera jer pomažu u smanjenju relativnog unosa energije i telesne težine, a nismo našli nikakve dokaze iz brojnih trenutnih i dugoročnih interventnih studija na ljudima da niskoenergetski zaslađivači uvećavaju unos energije,“ kažu autori studije.

„Važno je napomenuti da je uticaj napitaka sa niskoenergetskim zaslađivačima na telesnu težinu takođe neutralan u odnosu na vodu, ili čak koristan u nekim okolnostima.“

Mišljenje konzumenata  

Piter Rodžers (Peter Rogers), profesor biološke psihologije sa naglaskom na ishrani i ponašanju na Univerzitetu u Bristolu, izjavio je za list BeverageDaily da su istraživači želeli da razreše konfuziju oko niskoenergetskih zaslađivača i zaslađivača sa šećerom. On kaže da je bilo mišljenja da niskoenergetski zaslađivači mogu da dovedu do želje sa proizvodima slatkog ukusa i smanjenja uzdržavanja korisnika kod jela.

Rodžers je sa svojim timom želeo da pregleda dostupne podatke da bi video šta je od toga tačno a šta ne.

„Dokazi su bili više nego jasni“, kaže on. „Najkonkretniji izvori dokaza, studije na ljudima koje smo proveravali, kažu da konzumiranje niskoenergetskih zaslađivača smanjuje unos energije i isto tako dugoročno smanjuje telesnu težinu… Sasvim sam siguran u zaključke do kojih smo došli.“

Zašto onda neki konzumenti imaju negativnu reakciju na dijetalne napitke sa niskoenergetskim zaslađivačima? Rodžers kaže da mnoge priče o niskoenergetskim zaslađivačima zvuče uverljivo – pa ih ljudi prihvataju kao činjenice.

„Često ćete čuti ljude da kažu da „oni navode na pogrešan zaključak da ima kalorija u hrani zato što pada krvni pritisak ili mislite da ste gladni“. Pretpostavljam da ljudi veruju u to zato što zvuči uverljivo“, kaže on.

Bolji od vode?

Rodžers kaže da niskoenergetski zaslađivači ne uvećavaju unos energije i telesnu težinu, tako da u mnogim slučajevima mogu za mršavljenje da budu barem jednako dobri kao voda.

„Niskokalorični zaslađivači mogu da imaju neke prednosti u odnosu na vodu u određenim okolnostima“, kaže on.

„Ako pijem gazirana pića koja sadrže šećer a želim da izbacim šećer, lakše mi je da pređem na dijetalne gazirane napitke nego na vodu. Mislim da je to jedan od načina na koji dijetalni gazirani napici mogu da imaju prednost u odnosu na vodu.“

Druga moguća prednost pića sa niskoenergetskim zaslađivačima jeste da pomažu da se smanji želja za slatkim napicima i desertima.

Iako ovu teoriju tek treba proveriti, on kaže da niskoenergetski zaslađivači ne povećavaju apetit niti želju da se jedu slatkiši, kao što neki navode.

Međutim, on smatra da su voda i pića sa niskoenergetskim zaslađivačima u najmanju ruku ekvivalentni kao pomoć kod mršavljenja.

Kolika je korist of napitaka sa niskoenergetskim zaslađivačama prvenstveno zavisi od toga koju količinu šećera neka osoba konzumira“, kaže Rodžers.

„Radi se o tome koliko energije možete da dobijete iz svog načina ishrane“, kaže on. „A to zavisi od trenutnog osnovnog unosa šećera.“

Ono što naši nalazi otprilike govore jeste da, ako popijem limenku gaziranog napitka sa 200 kalorija, moj apetit se smanjuje za oko 100 kalorija. Da nisam popio taj gazirani napitak ili ga uzeo sa dijetalnim gaziranim napitkom, uštedeo bih oko 50 kalorija.

„Ako bih pio tri grazirana napitka od po 200 kalorija dnevno, mogao bih da uštedim oko 300 kalorija. Naravno, to je dosta, naročito u dužem vremenskom periodu. To bi imalo ogroman efekat.

Kao „sukob interesa“ naveden u ovoj studiji jeste podatak da su dva istraživača koji su radili na studiji zaposleni i akcionari kompanija koje proizvode proizvode sa niskoenergetskim zaslađivačima.

Foto: topntp26 / Freepik