Na nedavno završenom 47. Festu publika je imala priliku da gleda film „Psi umiru sami” u kome je uloga glavnog lika Viktor poverena naturščiku Srđanu Petroviću. Pričali smo sa njim o glumi, filmu, ostvarivanju snova…

Reci nam nešto o sebi – odakle si, koju si školu završio…
Rođen i odrastao u Ivanjici, završio sam gimnaziju u istom gradu. Omiljeno mesto, omiljena varoš, dom kojem ću se uvek vraćati.

Otkud ti u filmu „Psi umiru sami”?
Isto pitanje postavljam samom sebi, već dugo. Ali, Nikola koji je reditelj filma je prepoznao u meni da mogu da iznesem tu ulogu. Svakako je mogao da odabere bilo kod glumca, ali sam taj kome je ukazao poverenje i ja ću mu večno biti zahvalan.

Ovo je tvoja prava uloga, pa kako je bilo na snimanju filma?
Baš kako sam zamišljao, celokupna ekipa i atmosfera na setu je bila više nego pozitivna. Pokazali su mi najlepšu stranu filma, njegovo stvaranje.

Gde ste sve snimali?
Najveći deo je snimljen na Tari, nakon toga je bio snimanja u Beograd i jedan kadar je snimljen u Ivanjici. Za ostatak glumačke postave je bilo i drugih mesta, ali ne bih da preskočim određena mesta, jer je svako od njih bitno, tako da sam naveo samo gde sam ja učestvovao.

Jedan od likova je i psa Ares… kako je bilo raditi sa njim?
Tako je, jedan od glavnih likova je moj pas Ares. Ne mogu da nazovem rad sa njim. Jer kao najveći prijatelj on je bio taj koji je na setu ubijao tremu svojim prisustvom. Njegovo ponašanje van i ispred kamere je oduševljavao celu ekipu. Na njega sam preponosan, jer ako sam ja uradio dobar posao, on je jedna od zaslužnih “osoba” za to.

Zašto treba gledati fim „Psi umiru sami”?
Film je okružen osobama koji su pristupili projektu iz ljubavi i sa željom koja se dokazala kroz vreme da je jaka i postojana. A gledajući ovaj film podržavate san grupe ljudi koji obožavaju film.

Hoćeš li nastaviti da se baviš glumom?
Naravno , konačno je došlo vreme da mogu da živim svoj san i ja se nadam da će trajati.

Kakve filmove ti lično voliš?
Likovi koji se bore za svoj cilj, svoj vid pravde i sreće. Filmovi koji mogu da prenesu emociju kroz gledanje na mene i da me promene, makar na trenutak, gde nakon gledanja mogu da postanem bolja verzija sebe.

Kakva si bio kao tinejdžer?
Problematican, ali samo na trenutke, svakako ne bih dalje da pisem o tome. ?

Imaš li neki savet za današnje tinejdžere?
Da slušaju sebe i saslušaju savet starijih, jer uvek ima koristi od njih u životu koji sledi. Važno je da ostanu dosledni sebi i da ne odustaju od svojih ciljeva, želja i snova.

Intervju: Ivana Grabrović

Foto: Andreja Danjanović i FAME Solutions