Ima razloga zašto je Stiven King jedan od najčitanijih pisaca na svetu: on piše knjige koje vas uvlače u sebe i koje je nemoguće ispustiti iz ruku. Zato će vam delo „O pisanju“ doneti najmanje 10 saveta Stivena Kinga kako biti uspešan pisac.

Vrhunska knjiga „O pisanju“ predstavlja svestrani i praktični prikaz spisateljskog zanata. Kingovi saveti utemeljeni su na živopisnim uspomenama iz detinjstva, prvim koracima, mukotrpnom početku karijere, zamalo kobnoj saobraćajnoj nesreći iz 1999. godine i neraskidivoj vezi između pisanja i života.

Ukoliko želite da napišete uspešan roman, pročitajte neke od saveta i sugestija koje vam daje Stiven King. Trebalo bi da vam pomognu! :)

1. Ako želite da budete pisac, pre svega morate raditi sledeće: mnogo čitati i pisati. Koliko je meni poznato, nema načina da ovo zaobiđete, nema prečica. Čitanje je kreativno središte piščevog života. Nigde ne idem bez knjige. I pronalazim svakovrsne prilike da zaronim u nju. Trik je naučiti sebe da čitamo i u malim i u dugim gutljajima.

2. Dobro – u sobi ste s navučenim roletnama, zatvorenim vratima i isključenim telefonom. Razneli ste televizor i obavezali sebe na hiljadu reči dnevno, bilo po ciči zimi, bilo po žezi. Dolazimo do velikog pitanja: O čemu ćete pisati? I do jednako velikog odgovora: O čemu god prokleto hoćete! O bilo čemu… dokle god ste iskreni.

3. Opis omogućava čitaocu da postane čulni učesnik priče. Dobar opis je veština kojom se može ovladati, a to je jedan od najvećih razloga zašto ne možete uspeti ako niste mnogo čitali i pisali. Stvar nije samo u tome kako, već i koliko. Čitanje će vam pomoći da pronađete odgovor na pitanje koliko, ali će vam samo stranice ispisanog teksta pomoći da odgovorite na pitanje kako. Rad je jedini put do saznanja.

4. Neophodno je da malo porazgovaramo i o istraživanju, u stvari, o specijalizovanoj pozadinskoj priči. I molim vas, ne zaboravite reč pozadinska ako budete morali da istražujete, zato što se delovi priče kojom se bavite tiču tema o kojima malo znate ili ne znate ništa.

5. Najčešće korišćene alatke idu u gornju pregradu. Rečnik je najčešće korišćena alatka od svih, on je temelj pisanja. I gramatici je mesto na najvišoj pregradi vaše kutije za alat. Nemojte me nervirati očajničkim uzdasima ili vapajima kako ne razumete gramatiku, kako je nikad niste razumeli, kako ste pali semestar iz jezika na drugoj godini, kako je pisanje zabavno, a gramatika samo guši. Ako želite da osvežite znanje gramatike, idite u lokalnu antikvarnu knjižaru. Mislim da će vam veliki kamen pasti sa srca kad shvatite da se sve što je potrebno da znate nalazi na prvim i poslednjim stranicama.

6. Imenice i glagoli dva su nezamenljiva elementa pisanja. Nijedna grupa reči bez njih ne može biti rečenica, pošto je ona, po definiciji, grupa reči koja sadrži subjekat (imenicu) i predikat (glagol); taj niz reči počinje velikim slovom, završava se tačkom. Uzmite bilo koju imenicu, stavite je pored bilo kog glagola i dobićete rečenicu. To ne može da omane. Stene eksplodiraju. Džejn odašilje. Planina pluta. To su savršene rečenice.

7. Postoje dve vrste glagola, aktivni i pasivni. Kod aktivnih glagola subjekt u rečenici nešto čini. Kod pasivnih glagola nešto se čini subjektu rečenice. Subjekt samo dozvoljava da mu se to desi. Izbegavajte pasivne oblike! Stidljivi tip piše: Sastanak će biti održan u sedam sati, zato što mu to na neki način sugeriše: „Ljudi će, kad ovako sročiš rečenicu, verovati da si stvarno upućen.“ Počistite ovu kvislinšku misao! Ne kilavite! Zabacite ramena, podignite bradu i zgrabite taj sastanak za vrat! Napišite: Sastanak je u sedam. Eto, pobogu! Zar se ne osećate bolje?

8. Čvrsto verujem da je put u pakao popločan prilozima. Prilozi su poput maslačka. Prilog izgleda lepo i jedinstveno ako imate jedan na travnjaku. Međutim, ako ga ne iščupate iz korena danas, sutra će ih biti pet… a prekosutra pedeset… i tako će, braćo i sestre, vaš travnjak vrlo brzo biti u potpunosti, sasvim i bezočno prekriven maslačkom.

9. I bez čitanja možete reći da li će odabrana knjiga biti laka ili teška za praćenje, zar ne? Lake knjige imaju mnogo kratkih pasusa – uključujući tu i dijaloge koji se mogu sastojati i samo od reči-dve – i mnogo belog prostora. Vazdušaste su kao sladoled u kornetu. Teške knjige, one pune ideja, naracije ili opisa izgledaju gušće. Zbijenije. Reči imaju težinu. Pitajte bilo koga iz transportnog odeljenja skladišta izdavačke kuće ili velike knjižare.

10. Znajte da ne vredi pokušavati da naučite da dobro pišete ako niste spremni da radite do iznemoglosti – zadovoljite se postignutim nivoom sposobnosti i budite zahvalni na njemu.

Izvor: Iz knjige O pisanju, autora Stivena Kinga u izdanju Vulkna izdavaštva

Foto: StockSnap from Pixabay